umjetnički projekti...

SAKRIJ SE NEGDJE DALEKO. DO SMRTI.

'Sakrij se negdje daleko. Do smrti.,' autorski je projekt Christiana Jean-Michel Jalžečića i Doroteje Šušak te nova kazališna produkcija umjetničke organizacije Arterarij. Otvarajući se ove kazališne sezone novim autorskim vizurama, Arterarij je natječajem odabrao studente završnih godina studija dramaturgije te kazališne režije i radiofonije za realizaciju profesionalnog projekta u suradnji s već realiziranim glumcima. Baveći se propitkivanjem obilježja i problematike koju izgrađuje govor mržnje u virtualnom prostoru, autorski je tim pokušavao kreirati obrise, refleksije i prevođenja svijeta računalne stvarnosti u okvir ljudske realnosti i njenih prednosti i ograničenja. Poseban autorski fokus bilo je upravo pitanje ljudskog susreta u okviru različitih platformi društvenih mreža, susrećući ih u dinamici međusobnog povrijeđivanja, diskriminacije, ksenofobije, netolerancije i nesolidarnosti koja nerijetko karakterizira početne koordinate govora mržnje u virtualnoj stvarnosti. Kakvi su pak rezultati i konačne konsekvence, otkriva autorski tim uz kostimografkinju Anu Fucijaš te izvođače Mariju Šegvić i Paška Vukasovića. 

POSLJEDICE

"Posljedice" pokazuju da minimalizam na sceni, ako ga se dobro iskoristi, može biti dovoljan za dobru predstavu. Svrha bi ove predstave bila bar približno ispunjena kada bi gostovala u svakom hrvatskom gradu i selu, no to je već druga priča. Publika je na trećoj izvedbi reagirala sjajno, što znači da ovakvi projekti nešto znače. "Posljedice" nisu upale u zamku patetike, što je možda i najvažnije u odabiru ovako osjetljive teme.  Ana Badurina, Ziher.hr

"Posljedice, novi autorski projekt Romana Nikolića, , zatvara trilogiju udruge Arterarij o obespravljenim i ranjivim društvenim skupinama. Nakon predstava pogledajme (2016) i Čekanja (2017) koje su se bavile položajem, diskriminacijom i predrasudama prema Romima i azilantima, ovoga puta Nikolić se bavi posljedicama koje na ženama ostavlja nasilje. Za razliku od prethodna dva projekta u kojima su na sceni bili pripadnici navedenih skupina, ovoga puta izvođačice su profesionalne glumice - Mirej Stanic i Irena Tereza Prpic. Međutim, i ovoga je puta proces bio temeljen na dokumentarnim materijalima, osobnim svjedočanstvima, stvarnim iskustvima.

Istovremeno nježan i brutalan, direktan i suptilan, scenski jezik koji je Romano Nikolić razvio u svojim prethodnim projektima prisutan je i u Posljedicama. Želeći izbjeći šokantnost, viktimizaciju i patetiku, fenomene koji uobičajeno prate priče o nasilju, ova predstava inzistira na prikazivanju kompleksnosti i slojevitosti čimbenika koji su uključeni u proizvodnju raznih oblika nasilja u društvu, od onog verbalnog preko onog psihičkog do seksualnog i fizičkog, od onog obiteljskog preko onog ratnog do onog institucionalnog. Konzervativna medijska reprezentacija rodnih uloga, sveprisutna stigmatizacija žrtava, nepravedna raspodjela kućanskog rada, nefunkcionalni pravni okvir, tako redom postaju elementi čiji zbroj rješava jednadžbu društvene odgovornosti iza koje stoje uništeni životi stotina, tisuća, beskonačnog broja žena." Jasna Jasna Žmak


Uz Nikolića, autorski tim čine još i Jasna Jasna Žmak (dramaturgija), Nikolina Medak (pokret), Ana Fucijaš (kostimografija) te Sandra Petrž koja se na sceni pojavljuje u ulozi same sebe. Fotografija na plakatu Josip Stević. Premijerna izvedba projekta očekuje nas 8. listopada u prostoru Hale V Tehničkog muzeja, a reprizne zagrebačke izvedbe 9. i 10. listopada. Nakon toga, u studenom, predstavu očekuje i dubrovačka premijera, 22. i 23. u Kazalište Marina Držićakoje je i koproducent projekta.

Projekt su podržali Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, Veleposlanstvo Savezne Republike Njemačke u Republici Hrvatskoj, Inicijativa mladih za ljudska prava - Hrvatska, Europska komisija (REC program), Zagreb Design Week i Tehnički muzej Nikola Tesla.


čekanja / the waiting hours



Autorski projekt Ozrena Prohića, Romana Nikolića i Mile Pavićević u suradnji s izvođačem/icom Wisamom Al Obaidijem i Shaymom Al Zubaidi.


Ova produkcija polazi od uvjerenja da svaki čovjek na svijetu ima pravo na slobodu. Tretman azilanata i tražitelja azila te njihovo neprihvaćanje od strane društva i država ugrožava ovo temeljno ljudsko pravo. Koliko smo kao društvo otvoreni za prihvaćanje? Koliko smo svjesni da je mjesto rođenja okolnost koju nismo mogli odabrati? Zašto pojedinci u društvu osuđuju one koji su hrabro odlučili otići iz svoga doma, daleko od svojih obitelji, prijatelja, kolega i poznanika u potrazi za slobodom naspram života koji im ne omogućuje sigurnost, normalno i mirno okruženje, trajno živeći u strahu za sigurnost sebe i svoje djece?

"Odnosi sila koji su zacrtali Wisamov put i Shaymino čekanje - nerazmjerni su s mogućnostima kazališnog aparata. Oni se tek moraju rješavati na drugim planovima, od onog zacrtanog plana kuće koji izvođači crtaju, na planu socijalne skrbi, obrazovanja, politike i državnog aparata. Odnosi koji su, pak, motor pokretač ove predstave su ljubavni odnosi muža i žene. Obitelji, empatije, brige, pa onda i kazališne igre i zajedništva" Mila Pavićević.

Autorski tim:

scenski pokret: Zrinka Lukčec Kiko

glazba i izbor glazbe: Damir Šimunović


pogledajme/lookatme

Autorski projekt Romana Nikolića u suradnji s s izvođačem/icom Sinišom Senadom Musićem i Sindirelom Bobarić.

Ova produkcija istražuje i progovara o identitetu, društvenim odnosima temeljenima na percepciji identiteta te utjecaju koji uska percepcija identiteta uokvirena u predrasude ostavlja na društvene subjekte. Ova produkcija čini sasvim evidentnim ono što nas spaja, a ironizira, problematizira i prikazom posljedica kritizira ono što nas, naizgled, razdvaja.

Produkcija se poigrava podruštvljenjem intime i intimiziranjem političkoga, ismijavanjem tragičnoga i kanoniziranjem komičnoga, poopćavanjem specifičnoga i konkretiziranjem općega.

"Učestalim preobražajima prostora gledanja stalno se mijenja položaj publike u tom prostoru, pa tako i njezin odnos naspram izvedbe, odnosno svijest o onome što se u određenom trenutku na sceni prikazuje i/ili pripovijeda, koja nas tjera da tijekom gledanja pogledajme uistinu pogledamo, tj. sagledamo iz što je više moguće različitih uglova i ne dopuštajući da se uljuljkamo u samo jednoj i/ili jednostavnoj promatračkoj poziciji." (Hana Sirovica, Kulturpunkt)

"'Pogledajme' na fin se način poigrava i ironizira naše zablude i naše strahove kad su u pitanju shvaćanje identiteta i njegove granice, tko je tko, kako na druge gledamo i što nam se na njima čini prihvatljivim, a što ne." (Bojan Munjin, Novosti)

Autorski tim:

dramaturgija: Mila Pavićević

scenski pokret: Zrinka Lukčec Kiko

scena i kostimi: Zdravka Ivandija Kirigin

video: Selma Selman

glazba i izbor glazbe: Damir Šimunović

svjetlo: Marino Frankola

*NHG za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti 2017.


HOMAGE TO TOMAŽ PANDUR

Izložba fotografija Aljoše Rebolja Isklesano vrijeme

Projekt je realiziran u suradnji s Kućom za ljude i umjetnost- Lauba pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Republike Slovenije

Tomaž Pandur bio je jedan od najznačajnijih suvremenih kazališnih redatelja koji je svojim radom i suradnjom s Hrvatskim narodnim kazalištem, Dubrovačkim ljetnim igrama i drugima trajno obilježio i pridonio hrvatskoj kazališnoj sceni. Publika i danas ima snažna sjećanja na prepoznatljivu Tomaževu estetiku i kazališni jezik, a umjetnici koji su imali prilike raditi s njim sjećaju se njegovog vizionarstva te jedinstvenog procesa izgradnje kazališnog narativa i slike u upečatljive, zaokružene te uvijek nove cjeline.


"knjige su jedini siguran sex"

Udruga djelovanja u kulturi Arterarij u suradnji s Teatrom &TD organizirala je javno čitanje isječaka književnih djela koja pojedine desne i konzervativne organizacije nastoje izbaciti iz lektire, uzimajući samo fragmente koje smatraju problematičnima, ne obazirući se na cjelovitost i umjetničku kompleksnost dotičnih djela, navodeći kako ona 'mlade navlače na teme seksualnosti i svih mogućih devijacija na tom području' te potiču razvoj ovisnosti o pornografiji.

Ovim čitanjem željeli smo ukazati na važnost autonomije odgoja i obrazovanja od političkih i/ili klerikalnih utjecaja te na umjetničku vrijednost ovih djela.
Glumice i glumci, spisateljice te redateljice i redatelji koji su sudjelovali na projektu su Jelena Miholjević, Nataša Kopeč, Saša Božić, Dora Ruždjak, Milica Manojlović, Franka Perković, Urša Raukar, Dubravka Crnojević-Carić, Senka Bulić, Ivana Buljan Legati, Barbara Matejčić, Ana Tonković Dolenčić, Ivan Čuić, Vanda Winter i Damir Markovina, a čitali su djela Silvije Šesto, Marguerie Duras, Slavenke Drakulić, Zorana Ferića, Kristiana Novaka i Harukija Murakamija.

Udruga djelovanja u kulturi Arterarij, Mesnička 11, 10 000 Zagreb, Hrvatska, +385 953935822
Izradio Webnode
Izradite web-stranice besplatno! Ova web stranica napravljena je uz pomoć Webnode. Kreirajte svoju vlastitu web stranicu besplatno još danas! Započeti